1Ne hvali se danom sutrašnjim,
jer ne znaš što danas može donijeti.
2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta,
tuđinac, a ne tvoje usne.
3Težak je kamen i pijesak je težak,
ali je od obojega teži bezumnikov bijes.
4Jarost je okrutna i srdžba žestoka,
a tko će odoljeti ljubomoru?
5Bolji je javni ukor
nego lažna ljubav.
6Čestiti su udarci prijateljevi,
a lažni poljupci neprijateljevi.
7Sito grlo prezire i med samotok,
a gladnu je i sve gorko – slatko.
8Kao ptica daleko od gnijezda svog,
takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja.
9Kao što ulje i kâd vesele srce,
tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.
10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva,
i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći;
bolji je susjed blizu nego brat daleko.
11Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce
da mogu odgovoriti onome koji me grdi.
12Pametan čovjek opazi zlo i skrije se,
a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.
13Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga
i oplijeni ga mjesto tuđinca.
14Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro,
prima mu se blagoslov za kletvu.
15Streha što prokišnjava za žestoke kiše
i svadljiva žena – jedno su te isto.
16Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar
i desnicom hvata ulje.
17Željezo se željezom oštri
i čovjek oštri jedan drugoga.
18Tko čuva smokvu, jede od njena ploda,
i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.
19Kao što se u vodi različito odražava lice od lica,
tako i u srcu čovjek od čovjeka.
20Carstvo smrti i Propast ne mogu se zasititi,
tako ni oči čovječje.
21Taljika je za srebro i peć za zlato,
a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.
22Da bezumnika stučeš tučkom u stupi,
ne bi ga ostavila ludost njegova.
23Brižno pazi na stoku svoju,
i srcem se brini o stadima,
24jer blago ne traje dovijeka;
i baštini li se kruna od koljena do koljena?
25Kad trava nikne i zelen se pokaže,
i bilje se kupî planinsko,
26tad su ti janjci za odijelo
i jarci za kupovinu poljâ;
27tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo,
i za hranu kući svojoj
i za prehranu sluškinjama svojim.
