1PSALAM 71 (70)
Molitva starca
Tebi se, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
2U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!
3Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
4Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:
5jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.
7Mnogima postadoh čudo,
jer ti si mi bio silna pomoć.
8Usta mi bijahu puna tvoje hvale,
slaviše te svaki dan!
9Ne zabaci me u starosti:
kad mi malakšu sile, ne zapusti me!
10Jer govore o meni moji dušmani,
i koji me vrebaju složno se svjetuju:
11»Bog ga je napustio;
progonite ga i uhvatite
jer nema tko da ga spasi!«
12O Bože, ne stoj daleko od mene,
Bože moj, pohitaj mi u pomoć!
13Neka se postide i propadnu koji traže moj život;
nek’ se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!
14A ja ću se uvijek uzdati,
iz dana u dan hvaleć’ te sve više.
15Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:
jer im ne znam broja.
16Kazivat ću silu Jahvinu,
Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.
17Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
18Ni u starosti, kad posijedim,
Bože, ne zapusti me,
da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom
i svima budućima silu tvoju,
19i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,
kojom učini velika djela.
Bože, tko je kao ti!
20Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:
ali ti ćeš me opet oživiti
i opet me podići iz dubine zemlje.
21Povećaj dostojanstvo moje
i opet me utješi:
22A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,
svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!
23Moje će usne klicati pjevajuć’ tebi
i moja duša koju si spasio.
24I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,
jer su postiđeni i posramljeni
oni što traže moju nesreću.
