1PSALAM 42 – 43 (41 – 42)
Jadikovke prognanog levita
Zborovođi.
Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
2Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
3Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?
4Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«
5Duša moja gine kada se spomenem
kako koračah u mnoštvu
predvodeć’ ih k domu Božjem
uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.
6Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
7Tuguje duša u meni,
stoga se tebe spominjem
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
9Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli,
a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.
10Reći ću Bogu: »Hridino moja, zašto me zaboravljaš?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?«
11Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ
dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«
12Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
