1Izbjegavanje preljubnice i prava ljubav mudraca
Sine moj, čuj moju mudrost,
prigni uho mojoj razboritosti
2da sačuvaš oprez,
da ti usne zadrže znanje.
3Jer s usana žene preljubnice kaplje med
i nepce joj je glađe od ulja,
4ali je ona naposljetku gorka kao pelin,
oštra kao dvosjekli mač.
5Njene noge silaze k smrti,
a koraci vode u podzemlje.
6Ona ne pazi na put života,
ne mari što su joj staze kolebljive.
7Zato me sada poslušaj, sine,
i ne odstupaj od riječi mojih usta.
8Neka je put tvoj daleko od nje
i ne približuj se vratima njezine kuće,
9da drugima ne bi dao svoju slavu
i okrutnima svoje godine;
10da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra
i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;
11da ne ridaš na koncu
kad ti nestane tijela i puti
12i da ne kažeš: »Oh, kako sam mrzio pouku
i kako mi je srce preziralo ukor!
13I ne slušah glasa svojih učitelja,
niti priklonih uho onima što me poučavahu.
14I umalo ne zapadoh u svako zlo,
usred zbora i zajednice!«
15Pij vodu iz svoje nakapnice
i onu što teče iz tvoga studenca.
16Moraju li se tvoji izvori razlijevati
i tvoji potoci teći ulicama?
17Nego neka oni budu samo tvoji,
a ne i tuđinaca koji su uza te.
18Neka je blagoslovljen izvor tvoj
i raduj se sa ženom svoje mladosti:
19neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela,
neka te grudi njene opajaju u svako doba,
njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
20Ta zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom
i grlio tuđinki njedra?
21Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi
i on motri sve njegove staze.
22Opakoga će uhvatiti njegova zloća
i sapet će ga užad njegovih grijeha.
23Umrijet će jer nema pouke,
propast će zbog svoje goleme gluposti.
