1Jošua
Junak u boju bijaše Jošua,
sin Nunov,
nasljednik Mojsijev u službi proročkoj,
koji valjano zasluži svoje ime
i bî veliki izbavitelj izabranog naroda,
osvetivši se drskim neprijateljima
i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj.
2Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku
i mačem zamahnuo protiv gradova!
3Tko je ikad imao njegovu odlučnost?
On je vodio bojeve Gospodnje.
4Nije li po njemu sunce zastalo
i od jednog dana postala dva?
5Jer je prizvao Boga svevišnjega
u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji,
i usliša ga veliki Gospod
i pusti krupnu i snažnu tuču.
6Bacio se na narod dušmanski
i protivnike pobio na strmini:
da bi poznali puci snagu njegova oružja
i spoznali da je Gospod protivnik njihov.
7Kaleb
I jer je vjerno išao za Svemogućim
i u dane Mojsijeve ljubav dokazao –
on i Kaleb, sin Jefuneov,
koji se opriješe kad se zbor pobunio,
odvrativši narod od grijeha
i utišavši glasove pobune.
8Zato je i sačuvao samo ovu dvojicu,
od šest stotina tisuća pješaka,
da ih uvede u baštinu njihovu,
u zemlju kojom teče med i mlijeko.
9Još je Kalebu dao snagu,
koja s njime do starosti ostade,
te se mogao verati po visinama zemaljskim,
koje su baština potomcima njegovim,
10da bi spoznao sav Izrael
da je dobro ići vjerno za Gospodom.
11Suci
I suci, svaki po svom imenu,
koji uvijek bijahu srca vjerna
i koji se ne odmetnuše od Boga –
da je blagoslovljen spomen njihov.
12Neka im kosti procvatu u grobu
i neka se imena tih slavnih ljudi
pomlade u sinovima njihovim.
13Samuel
Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu,
prorok Gospodnji,
on utemelji kraljevstvo
i pomaza vladare nad svojim narodom.
14Po Zakonu Gospodnjem upravljaše općinom,
i Gospod je pohodio Jakova.
15Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom,
u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac.
16I on prizva Boga u nevolji
kada ga odasvud pritisnuše dušmani
prinoseći mliječno janješce.
17Tada zagrmje Gospod s neba
i u strašnoj lomljavi začu glas njegov;
18porazio je vođe dušmanske
i satro knezove filistejske.
19I kad je polazio na počinak vječni,
posvjedočio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim:
»Ni od koga nikad ne uzeh ništa,
čak ni potplate obične.«
I nitko ga nije optužio.
20A kad je usnuo, proreče još jednom
i objavi kralju njegov kraj.
I ispod zemlje podignu svoj glas proročki
da izbriše opačinu s naroda.
