1I reče mi: »Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!« 2Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak 3i reče: »Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!« I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.
4Reče mi: »Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. 5Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. 6Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. 7A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. 8Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. 9I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!«
10Reče mi: »Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. 11I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! – poslušali ili ne poslušali!«
12Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 13Čuh lepet krila onih bića – udarahu jedno o drugo – i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.
14Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. 15Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru – onamo gdje se bijahu nastanili – te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.
16Prorok kao čuvar Izraela
Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: 17»Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. 18Kad bezbožniku reknem: ‘Umrijet ćeš’, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. 19A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. 20Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. 21Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.«
22I. PRIJE OPSADE JERUZALEMA
Ezekiel nijem
Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: »Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!« 23Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. 24Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: »Idi i zatvori se u domu svojemu! 25Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. 26I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. 27A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.«
