1Povijest Samarije i Jeruzalema u slici
Dođe mi riječ Jahvina: 2»Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri jedne matere. 3I odaše se bludu u Egiptu, blud činiše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojačke dojke gnječili. 4Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri. Evo im iménâ: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.
5Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 6u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. 7I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 8A ne okani se ni bluda s Egipćanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojačke dojke gnječili i na nju blud svoj izlijevali. 9I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 10I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kćeri, a nju samu mačem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bî sud izvršen.
11Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud činjaše. 12Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. 13I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. 14Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, 15bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama – sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske – 16tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. 17Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. 18Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. 19Jer ona se još gorem bludu predala, opominjući se dánâ svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, 20uspaljujući se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. 21Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevičanske dojke gnječili.
22Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe: 23Babilonce, sve Kaldejce, Pekođane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske – sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. 24I doći će na te sa sjevera sila bojnih kola i točkova s mnoštvom naroda i svrstat’ se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitićima i oklopima. Njima ću te na sud predati, i svojim će ti sudom suditi. 25Oborit ću na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od mača padne; sinove i kćeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 26I zderat će s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 27Tako ću okončati svu tvoju sramotu i bludničenje, sve tamo od Egipta: nećeš više k njima oči dizati i nećeš se više spominjati Egipta!’ 28Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. 29Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek’ ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludničenja. 30Sve će te to stići zbog tvojeg bludničenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. 31Putem si sestre svoje hodila: dat ću ti u ruku čašu njezinu: 32Ovako govori Jahve Gospod:
‘Čašu sestre svoje ispit ćeš,
čašu široku, duboku,
i bit ćeš na podsmijeh i ruglo
– mnogo u nju stane! –
33napunit ćeš se pijanstva i žalosti!
Čaša je to pustošenja, užasa –
čaša sestre tvoje Samarije.
34Pit ćeš je, do dna iskapiti,
zatim u komade razbiti,
grudi svoje izraniti.
Jer, ja tako rekoh’ –
riječ je Jahve Gospoda!
35Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer ti mene zaboravi i leđa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!’«
36I još mi reče Jahve: »Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 38Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje svetište i subote moje oskvrnuše. 39Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred doma mojega. 40Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila. 41A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 43I rekoh: ‘Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!’ 44Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer – one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.
46Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački. 47Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 48Tako ću iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne čine djela vaših sramotnih. 49A na vas ću oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat ćete grijehe idolopoklonstva. I znat ćete da sam ja Jahve Gospod.’«
