1Prepirke o farizejskim predajama
(Mk 7, 1–23)
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 2»Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju rukû prije jela!« 3On im odgovori: »A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 4Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! 5A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.’ Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. 7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:
8Narod me ovaj usnama časti,
a srce mu je daleko od mene.
9Uzalud me štuju
naučavajući nauke – uredbe ljudske.«
10Tada dozove mnoštvo i reče: »Slušajte i razumijte! 11Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje.«
12Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: »Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?« 13On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. 14Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.« 15Petar prihvati i reče mu: »Protumači nam tu prispodobu!« 16A on reče: »I vi još uvijek ne razumijete? 17Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 18Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. 19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. 20To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.«
21Strankinja vjeruje u Isusa
(Mk 7, 24–30)
Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
29Mnoga ozdravljenja uz Galilejsko more
Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. 30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. 31Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
32Isus hrani četiri tisuće ljudi
(Mk 8, 1–10)
A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« 33Kažu mu učenici: »Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« 34A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni će: »Sedam, i malo riba.«
35Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. 38A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.
39Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.
