1Početak Uzijina kraljevanja
Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. 2On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. 3Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 4Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 5Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je učio Božjem strahu. Dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću.
6Uzijina moć
On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. 7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. 8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. 9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. 10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.
11Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u četama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. 12Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuće i šest stotina. 13Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuća i pet stotina boju vičnih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. 14Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke. 15Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašće nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje. Pronio mu se glas nadaleko jer je uživao čudesnu pomoć sve dok se nije osilio.
16Oholost i kazna
Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kâd na kadionom žrtveniku. 17Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. 18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: »Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenikâ, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!« 19Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 20Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu. Brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario.
21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: »Gubav je.« Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.
