|
90
PSALAM 90 (89)
Krhkost čovjekova
1Molitva.Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje
od koljena do koljena.
2Prije nego se rodiše bregovi,
prije nego postade kopno i krug zemaljski,
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
3Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
4Jer je tisuću godina u očima tvojim
k’o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.
5Razgoniš ih k’o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
6jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer – već se suši i vene.
7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba
i zbunjuje ljutina tvoja.
8Naše si grijehe stavio pred svoje oči,
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
9Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu,
kao uzdah dovršismo godine svoje.
10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost:
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
11Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega,
tko proniknuti srdžbu tvoju?
12Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
15Obraduj nas za dane kad si nas šibao,
za ljeta kad smo stradali!
16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje
i tvoja slava na djeci njihovoj!
17Dobrota Jahve, Boga našega, nek’ bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek’ uspije.
